U
vremenima krize, ljudi se rado prisjećaju prošlosti i boljih dana.
Živimo u vremenu gdje nam lažni proroci serviraju svoju pohlepu za vlašću i materijalnim dobrima kao borbu za naše dobro, za demokraciju , za našu bolju budućnost... U tom vremenu nestao je rad i trud generacija da bi "privatizacijom" sve u maglu otišlo. Novi hit jest rasprodaja zemlje, da bi oni napunili svoje džepove, a narod ostavili praznih ruku. Vlast se također pobrinula da narod optereti zaduženjima koja su jednaka zajedničkoj bivšoj državi. Gdje su rezultati tih silnih zaduženja?
U petak 29. kolovoza 2003. u Kašteliru je otvorena izložba posvećna Titu. Izložbu je otvorio uvodnim govorom g. Martin Matošević predsjednik Društva "Tito" iz Poreča Bez obzira na slaganje ili neslaganje na govor u kojem je Tito prikazan izrazito eufemistički, ostaje čnjenica da je Tito povijesna osoba, da je dao pečat ovim prostorima u svom vremenu.
Iz izloženih predmeta možemo istaknuti primjerak štafete koja se u Kašteliru nosila do 1987. godine. Može se vidjeti i tekst ove - zadnje štafete.
Slijedi knjiga žalosti koja je bila u Kašteliru otvorena povodom Titove smrti. Zanimljiva su to svjedočanstva svog vremena koja danas izgledaju nekako nestvarno.
Povjesničarima ostaje prosuditi ulogu Tita za vrijeme njegove vladavine.
Nadati se da će poklonici ostalih vladara također održati svoje izložbe i, posebno mlađima, učniti bližima vremena koja su iza nas.
Samoj izložbi izostao je bilo kakav komercijalni karakter, za razliku od sličih koje se priređuju u drugim i nama susjednim zemljama, gdje obiluje ponuda suvenirima od igle za kravatu do vina s imenom i slikom voljenog vođe.
![]()