K A Š T E L I R

Podne

 

 

 

 

Kaštelir - turan

 

Želite li čuti podne, kliknite ovdje. To je zvuk najvećeg zvona, snimljen 5. veljače 2002.g. Pohranjen je u MP3 formatu: 1065 KB.

 

Pino Ružic: zvono

 

 

babin pas

 

Vittorio : turan KaštelirKaštelir - turanZvonik je sagrađen l869. godine kao šo se to može vidjeti po uklesanoj godini na kamenu iznad vratiju; imao je četiri zvona: jedno malo i tri velika; ono malo skinuto je u vrijeme Prvog svjetskog rata; u Drugom svjetskom ratu je skinuto ono najveće: zvono je demontirano i bačeno sa zvonika. Pavši na tlo, ono se razbilo na četiri komada. To se dogodilo u vrijeme kada se kolju svinje, tj. u zimi. Mnogi su od naroda, koji su to gledali, zaplakali. Što se onog malog zvona tiče, još nije jasno je li uistinu bilo skinuto u vrijeme Prvog sv. rata, pa kasnije, za vrijeme Italije, ponovo postavljeno. Uglavnom stariji ga se sjećaju pod imenom "Sisto", a rabilo se za označanje početka nastave u školi.
Zvonik je visok 30 metara; najprije je temeljito obnovljen i nakon toga elektrificiran 1998. godine i sada ima 3 zvona. Treće najveće zvono izliveno je u ljevaonici Grossmayr u Insbrucku.

  

Vittorio: Kaštelir - turanVittorio: turan KaštelirPrvi zvonar bio je g. Ružic Mićel (Mihael), a prethodno je bio "manoval" pri gradnji tornja. Uz zvonjenje, dužnost mu je bila i održavanje sata. U tom poslu pomagala mu je supruga Anzulina i po potrebi jedno od desetoro djece (imalu su zajedno četiri sina i šest kćeri). Tu je službu obavljao do Prvog svjetskog rata. Umro je u posjeti svojim sestrama u Novoj Vasi (Brčići). Pokopan je bez pratnje zvona, jer je tada u ratu bilo zabranjeno zvonjene. Narod se čudio što je njegov pogreb bio bez pratnje zvuka zvona, a on je tolikima zvonio! Spomenimo da je imao dva brata: jedan je službovao kao sakristan u žpnoj crkvi, a drugi je bio poštar. Otuda i izreka: Tri brata impjegata. Nadimak "zvonari" je ostao na njegovoj kćeri Roži koja je bila udana ovdje u Kašteliru, te kasnije sinu Linu.

Nakon barba Mićela brigu o zvonima je preuzela obitelj Šropeti.

Slijede Blaži, teta Kriština i sin Nelo, te na kraju Duardo i Margarita (8. siječnja 1970. g. pa do elektrifikacije zvona 27. rujna 1997. g.).

 

 

Naši zvonari:

Barba Dušan Teta Kreština Nelo Barba Duardo Teta Margarita
Dušan Kreština Nelo Duardo

Margarita

 Damir Matkovic: turan KaštelirPino Ružic: zvono


     početna stranica