K A Š T E L I R

Naša sloga 1908.

 

 

 

 

 
Kaštelir: Pod klen - Naša sloga - 1908.


Razgovor
Mateta Pikuna i Zvaneta Zaspanela pod
Klenon u Kašteliru



Pikun. Bojorno Zvane.


Zasp. Bojorno bon ma danas dobro grije.


Pikun. Ta velika vrućina i ta suša su nas
rovinale.


Zasp. Vrućina i suša nas muče, ma i ti
vražji Hrvati nas taru. San mislija da
će se na boje obrnut, pak invece gre-
mo od slaboga na gore. Hrvati su nam
ga petali za podeštata, pak za depu-
tata, pak za popa; i kako mi je reka
moj zet Bepo će nam ga fikat i za
Juntu.


Pikun. Naš stari delegat šjor Antonio mi
je reka neka složno držimo šnjim, neka
šaljemo dicu u Leginu školu, i neka
uzimljemo beče u njegvoj kasi rural
pak da će se sve obrnut na dobro.


Zasp. Vraga će se na dobro obrnut, kad
ona dica ki fine Leginu školu postanu
mladići su propjo naš zator; postanu
ljuti hrvati. Vidiš prežempijo; Šilopalac
maještar malo mari za nas - Cakonja
nan je obrna hrbat - Martin Ulikin
bi nas zakla i na mih odra; i takov
biti će i tvoj Vitorijo. Divojčine su još
huje kad se namorivaju hrvatima,
marćaju opasane s trobojnicom samo
za nas činit pelin gutati. - Šjor An-
tonijeva kasa je prava kaša proti Ta-
dinskoj. U toj barativaju već harat od
mijur, nego u onoj harat od deset.


Pikun. Ja ja onu je bija proprijo vrag
invental.


Zasp. Mi ki držimo s talijanima smo se
rugali Tadinskoj kasi, ma sada da nas
ni sram bimo tamo beči pitali, jer se
se ih ondje vaje digne, a u kasi rural treba
čekat dokle ti pasa voja za ih uzet.


Pikun. Meni neće posuditi ni jedna ni
druga kasa, ma ti rečen istinu da mi
je Tadinska čuda škodila. Ja imam nike
fiorine vani, koji su mi 12 posto ren-
dili; a sada ih neće nijedan njanke po
0 - ovi teku u kase - da bi se
šundrale.


Zasp. Znam, da je tebi i još komu ško-
dila, ma je mnogim čuda koristila. Ta-
lijani su nas bakalajom i bigulami pi-
tali bersom napajali i u karoci vozili
kad su bili balotacijoni, a potle smo
bili kvei porki di šćavi i vajk su štu-
dijali za nas brž bolje ogulit. Hrvati
su invece skrbili kako bi siromahu
pomogli i podučili. Pred 10 lit oprli su
kasu i od užaraji su ljude oslobodili.
Zazidali su hrvatsku školu, u kojoj dica
razume učitelja i učitelj dicu. U njoj
ih uče štiti, pisati u svojem jeziku lipo
kantati, a to je mladetini oči oprlo i
starije probudilo - ter si čuja i vidja
kada su plovana štatali. Sada vide svi
svoju korist, pak su talijanon hrbat
obrnuli i svi su složni s hrvatima i se
diče svojom trobojnicom, koja se je
onu nediju vijala na svakoj hiži.


Pikun. Ter imaju i talijani trobojnicu ki
je jednaka hrvatskoj samo ča ima ko-
lor zeleni namisto modroga.

 


Zasp. Da da ma hrvatom je slobodno u
našem štatu dignut svoju trobojnicu, a
talijani je moraju u škrinji držati (roge
u žepu kazati) ako bi je digli pošli bi
u katofić buhe ubijati. Sada hrvati
lipo napreduju; svi impjegati i mrkanti
moraju hrvatski pisati i govoriti ako
žele koricu kruha dobiti. Mi smo vajk
držali za talijane, a naši generali bili
su Šilopalci, Mazori, Poštini, Manneli.
Držali smo ih pametne i učene glave;
ali ajme me, oni su sada pred svitom
zgubljeni, osudjeni su bili svi u Rovi-
nju za krivu prisegu, a mi smo ostali
kako soldati prez jenerala. Vidiš dragi
moj Mate, progledali su svi najbolji i
najpametniji Kaštelirci; a mi da ćemo
biti vajk slipi; a to baš ne i mi se
moramo na hrvatsko obrnut da nam
se slabiji od nas ne rugaju. S talija-
nima drže samo oni četiri dešperani
ki nimaju kredita njanke ča vaja jedan
kumpir, a dižu bandiru s kozon za
dobit iz Poreča koji fijorin. Mi se mo-
ramo dakle na hrvatsko obrnut.


Pikun. Ja se neću nikad na hrvatsko obrnut.


Zasp. Ma će benj naši unuki kada urestu,
pak će nan se rugat da imamo kratke
brageše, klobučić i postoline kako ba-
tele pak da s talijanima držimo, a ta-
lijanski da znamo samo stovarom i
s brekon govorit: staaa - va -
kućo la.


Pikun. Ča ja ne znam talijanski ražunat?


Zasp. Sinoć sam čuja da si reka tvojemu
Vitoriju: porta la daska, kvel jaram e
klini; a tako govorim i ja i svi kašte-
lirski talijani, ma to nisu talijanske
beside, ter vidiš i čuješ hvala Bogu da
su to hrvatske beside.


Pikun. Donke ti biš stija da budemo
hrvati?


Zasp. Bome vajalo da budemo ča su bili
naši oci i naše majke, ako želimo da
nas ljudi štimaju i da naši mladji ne-
budu naše kosti u grobu proklinjali.


Pikun: Budimo donke kako ćeš ti -
budimo hrvati svi!


Pikun i Zaspanela (Pjevaju) Još hrvatska
ni propala ... živila hrvatska troboj-
nica!
 



Klena iz gornjeg
dijaloga već odavno
nema u Kašteliru,
međutim ostao je
toponim "pod klen".
Na slici vidimo mladi
klen kojeg je posadio
Nini Bumba prije
nekoliko godina
u uspomenu na stari
klen.



Na slici vidimo cestu
koja vodi prema sre-
dištu Kaštelira.
Ispred: župna crkva;
lijevo: Ardelova hiža;
desno: mladi klen u
korti Nina Bumba. Iza
klena je hiža Kranjičevih.

 

 

U sjeni starog klena sastajali su se stari Kaštelirci.
Puno kasnije će to činiti pod ladonjom do zvonika,
a i nje više nema. Na njenom mjestu raste
novoposađena. O tome više na: ladonja.


Kaštelir,  22. maja, 2008.

     početna stranica