Ured za obranu Poreč. Početak 1994. godine. Aktiviran je dosadašnji spavač D. P. kako bi se metodom prevrata svrgnuo dosadašnjeg  upravitelja Ureda Z.Š. Bizarnost toga slučaja jest da je dosadašnjeg magistra zamijenio čovjek s veoma skromnim obrazovanjem; to je čak vrlo poželjna osobina jer  je upravo takav lik spreman poslušati i izvršiti i najmanji mig svojih zaštitnika, jer bi inače  vrlo brzo otišao tamo gdje mu se ne ide. U tome je spomenuti gospodin bio i više nego revnosan.

* * *

Vrijeme Nove godine, jest vrijeme darivanja. Tom prilikom primio sam mnogo  kalendara. Jedna firma iz Vrsara je izdala lijepi kalendar kojeg je ukrašavala koza. Simbol je to Istre. Upravo sam taj kalendar odabrao da resi moj ured. Međutim, našem revnosnom gospodinu, to nije bilo po volji. Pozvao me u svoj ured i rastumačio mi da nije oportuno što sam istaknuo taj kalendar, jer je na njemu koza. Odmah sam razumio kako gospodin diše, pa sam mu odvratio:
"Ako na hrvatskoj zastavi može stajati lik koze, onda sigurno može i u mojoj kancelariji!"

* * *

Imao sam pravo na oružje. To oružje sam i imao. U svojoj paranoji da ću ga možda ubiti, prvi je njegov nalog, iako protupravan, bio da me razoruža. Nisam mu se opirao, već spoznavao sve dublje koja je to dižgracja postavljena meni za pretpostavljenoga. Što je takav još spreman učiniti?

* * *

Uistinu, počele su se događati veoma čudne stvari. To ne ću sada opisivati, jer je vjerojatno netko sve to klasificirao kao vojnu tajnu, ne radi same tajne, već da zaštiti svoja nedjela. U tome je obilno učestvovala i porečka policija, a to je bitno za ovu priču. Saznavši za to, usprotivio sam se zloupotrebi službe i pismeno izvijestio nadležnog ministra.

Puno ću kasnije doznati kako su nadležni upregli sve svoje snage, ne da prestanu sa zloporabama službe, već da nađu "dokaze" kako se mojim iskazima ne može vjerovati. Oni te svoje "dokaze" čuvaju kao zmija noge, jer njihovim objavljivanjem bi izašla na vidjelo još jedna zloupotreba njihovog položaja i ovlaštenja.

Ne želeći na bilo koji način biti upleten u njihove rabote, tražim otpuštanje iz službe. Bio je to moj moralni čin i danas hodam čistoga obraza.

Od tada, pa do danas, ne prestaje progon i zastrašivanja koje mi gospoda iz PP Poreč priređuju i time smo došli na početak ove kratke priče: policija i potpaljivači veselo promatraju djelo terorizma mene licemjerno savjetujući da se takva djela ne gone po službenoj dužnosti!

Tko je tu lud, procijenite sami.

Trampuh Marčelo