K A Š T E L I R

"Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: Sve ću ti ovo dati ako mi se ničice pokloniš." (Mt.4,8-9).

Odavna sam uočio kako je tzv. "uspjeh" u životu uvjetovan poklonom i priznanjem besmisla za smisao, zla za dobro, privida za stvarnost; zatvaranjem oči pred istinom i njeno negiranje. Upravo će takvo poklonstvo otvarati vrata karijeri, omogućiti nepotrebno zgrtanje onoga što hrvatski jezik zove bogatstvom.(Korijen ove riječi jest "bog").

Ne tako davno, kod nas je uspjeh u gornjem smislu bio lako ostvariv poklonom crvenoj ideologiji i njenom ateizmu koji je u pravilu bio antiteizam i to borbeni. Da odmah to ilustriram: visoki partijski dužnosnik vodeći nekakvu partijsku delegaciju kroz Poreč, došao i do portala Eufrazijeve bazilike i uputio "drugove" da sami kroče prema toj poznatoj bazilici objašnjenjem: "Znate! Ja ne idem u crkvu!" valjda vjerujući kako bi se time obeščastio i izgubio svoj komunistički duh.
Paradoks: danas, ti exdrugovi rado hodočaste u pohode Porečkom biskupu, a vole da na njihove svečanosti padne koja kapljica svete vodice.

Komunizam je iza nas, gdje su ti do tada glasni njegovi zagovornici? Poznavao sam i neke koji, da bi ostavili dojam pravog vjernika, meni naglašavali da su oni komunisti iz uvjerenja, a ne iz karijere. I njihove je vjere preko noći nestalo. Još samo jednoga nisam uspio sresti koji se najviše takvim argumentom služio. Ako negdje on to čita, te ako je uistinu još uvijek komunističke vjere i to one crvene, čestitam mu na tome i poštujem ga, ne zbog njegove idologije, već zbog dosljednosti svojem uvjerenju. Takav je čovjek vrijedan divljenja!

Ostali, jesu li možda proživjeli duboke traume zbog sudbine njihove ideologije i sudbine njihove partije? Ne, nimalo! Preko noći će oni promijeniti svoje partijsko odijelo i tamburati nekakvu novu ideologiju ako se to može uopće tako nazvati, priželjkujući da će i dalje uz pomoć nove partije, bez mnogo napora ostvariti ono u životu što se inače teško ostvaruje poštenim radom.

Sila novih partija će u sebi nositi prizvuk demokratičnosti, često se na tu demokraciju pozivati, ali sačuvala je ključ porobljavanja svojih članova terminom "partijske stege". Dakle, u svojoj duši takva partija ili ako ćemo hrvatski: stranka je duboko nedemokratska. Može li takva jedna partija donijeti zdrave plodove: blagostanje i napredak svom narodu?

Gledajući glasovanje u Saboru kako to da pripadnici iste partije imaju baš isto mišljenje? Zar nije mišljenje proizvod individua i po pravilu veoma različito od drugog? Kako to da odjednom svi u tančine misle na isti način? Partijska je to stega kojoj se članovi dobrovoljno podvrgavaju, jer će na taj način ostati u milosti svoje partije koja će im omogućiti da prisvoje mrvice blagodati koje bi im u drugom slučaju bile uskraćene.

U takvim okolnostima će pojedinci željni slave i privilegija kao privrženog člana svoje partije doslovce služiti se svinjarijama radi ostvarenja svojih ciljeva. Nema u njih ni morala ni časti. Ljudi su to puzavci, ljubitelji blata i močvare.

Ilustracija: kada mi je svojevremeno nadčinjeni obznanio kako su odlučili primiti me u Partiju, moj odgovor "A vero, nećete!" kod njega uzrokovao toliki bijes mojeg odbijanja da je počeo skakati poput majmuna po kancelariji gdje se to događalo, sav pozelenio prosiktao kroz zube:"Ti si neradnik!!!" zalupivši vrata za sobom.
Nije prošlo niti pet minuta, kada uleti u moju kancelariju drug B. inače veoma skromnog obrazovanja, tražeći od mene da mu objasnim nekakav pojam iz ekomomije. Bilo mi je jasno da je to provokacija. Dao sam mu do znanja da se neki pojmovi ne mogu naučiti u minutu dvije, već da treba prije toga i koju knjigu pročitati. Teatralno je počeo galamiti kako mu nisam sposoban objasniti to što je tražio, da ne znam ništa... uz refren: "Zauzet ću se da ne dobiješ plaću!". Uistinu njegov je prijedlog njegova partija rado prihvatila i slijedeći mjesec bio sam bez plaće. Ne samo to, partijski mudraci i poslušnici su čak izglasali nekakav zaključak kojim se meni unaprijed predmijeva da neću raditi i slijedom toga niti primati plaće. Njihov pravni savjetnik danas je veoma glasan kao patriota i borac za demokraciju, čak je u novinama dao to javnosti obznaniti!
Da bi bili konkretniji, meni su iz kancelarije uzeli sve papire osim stola, stolice i telefona (naglašavam: "telefona" jer je to posebna priča)!

Početak je to priče, priče u koju je teško povjerovati da je moguća. Bio sam počašćen što su održavani partijski sastanci na temu mojeg imena, komisije donosile zaključke meni u korist, sudovi dosuđivali meni u korist, a ipak se netko pobrinuo da ne iznevjeri partijske zaključke da nisam nikada u pravu, te, ako i jesam, to pravo ne smijem ostvariti, bilo proglašavanjem zaključaka za njih neobveznim ili što se suda tiče, odugovlačenjem i onemogućavanjem izvršenja pravomoćne sudske odluke.

Što se suda tiče, želim naglasiti duboko nemoralan čin čovjeka koji prima plaću da vrši časnu službu suca, a svojim postupcima onemogućava ostvarenje pravde.
(Za sada ću preskočiti opisivanje događanja što su se u međuvremenu zbila.)

Počašćen sam novim slučajem: P-503/02! Makar imam već spreman koncept na temu "Serijal o žutom bageru i načelniku", a obećao sam posjetiocima svoje stranice da ću to uskoro objaviti, primoran sam za neko vrijeme to ostaviti u mirovanje kako ne bi na taj način remetio proces koji će sud voditi.

U daljnjim nastavcima objelodanit ću, bez nužnih komentara, pripreme i tijek procesa. Obzirom na demokratsko opredjeljenje našega društva, smatram potrebnim koristiti tehnološke mogućnosti interneta omogućavajući svakom zainteresiranom uvid u metode kojima načelnik brižno brigu brine o sigurnosti prometa. Naime, gospodin Enio Jugovac načelnik općine Kaštelir-Labinci podigao tužbu protiv mene zbog "opasnosti za učesnike u prometu".

Trampuh Marčelo