|
Na 20. prošlog mjeseca umro nam je u muževnoj dobi Grgo Mendica.
Pokojnik je bio pravi otac, uzorit gospodar i vatreni rodoljub. Bio je
blagajnik naše podružnice i odbornik posujilnice. Na sprovodu bilo je sve
što
je hrvatskoga u Kašteliru.
Pošto navadno narod, kad ide dignuti mrtvaca pred kućom pjeva "Sudac njivan"
ovaj put je išlo težko, jer da je "šćavet" iz koga su pjevali izgorio u
crkvici.
Valja da znadu cijenjeni čitaoci, da je u Kašteliru pod krovom krasna nova
crkva, sagradjena pučkim novcem, a da se za vrijeme gradje služi misa u
crkvici
grobišta. No nesreća htjede, te je nedavno grom zapalio pomenutu crkvicu, a
što se je u njoj nalazilo, postalo je žrtvom vatre. Stara crkva bila je
osjegurana, kod "Slavije", pa mislimo, kad se je roba prenesla u malu
crkvicu,
da se je stoga moralo obavjestiti, pa bi možda bila šteta izplaćena. A sad
tko
će izplatiti štetu? - Žuljevi naši. Bit će da je Slavija" kome zaudarala, ko
i
"Dan gnjeva" na pomenutom sprovodu. Narod naime zamjenio je "Šćavet" sa
knjižicom "Oče budi volja tvoja", pa po običaju zapjeva pred kućom.
Ako prem je običaj izpjevati cijelu pjesmu, ipak kad je izašao iz kuće naš
župe
upravitelj bez ikomu ništa reći presječe narodno pjevanje svojim pjevanjem,
a
tako je učinio i na grobištu.
Nadalje mislimo, da je dužnost svećenika pohoditi bolestnoga, al naš
svećenik
nije pohodio pok. Grgu, ako prem je mjesec dana ležao.
Pokoj i laka ti bila rodna gruda mili Grgo!
Kaštelirski Hrvati!
|
|
 |
