K A Š T E L I R

Liber Augustus

povodom stote obljetnice pronalaska kamene ploče iz  godine 176. poslije Krista

  

 

1. Okolica Kaštelira u Rimsko doba

Osvajanjem Istre u 2. stoljeću prije Krista slijedila je narednih 5 stoljeća vlast Rima nad Istrom. Rimljani osnivaju utvrdu (castrum) u današnjem Poreču, osnivaju grad Pulu koja će se do danas dičiti svojim Amfiteatrom; gradi se cesta koja će najvjerojatnije koristiti već postojeću histarsku komunikaciju. To je flavijevska cesta (Via Flavia) spajajući Pulu s Porečom, zatim Trstom (Tergeste) prema Ogleju (Aquileia) pa sve do Rima (Roma). Ova je cesta dijelom prolazila kroz područje današnjeg Kaštelira.

Na sjeveru Kaštelira imamo utvrđeni grad Nigrinianum, a to je današnja Gradina.  Ispod njega bila je luka, odnosno pristanište do kojega su mogli brodovi. Dolina Mirne koju zovemo Vale, drukčije je izgledala nego što to danas izgleda. U svojoj geološkoj prošlosti je na tom mjestu bilo more tvoreći jedan predivan zaljev.

Zapadno od Nigrignana, na sjevernoj obali tog zaljeva. Bliže otvorenom moru, nalazila se luka sa svjetionikom¹ kod rta Sv. Jurja (Quaranta Santi) gdje se danas mogu vidjeti ostaci ruševina srednjovjekovnog grada. Tu blizu se nalazi lokalitet "Soline" što nas upućuje da je nekada ovdje bila solana.

Zanimljivo je živo kolektivno sjećanje Kašteliraca na luku podno Gradine. Od mnogih sam čuo živopisne opise da još postoje željezne vitice pričvršćene u stijenu za koju su se nekada privezivali brodovi. Međutim, nitko se nije usudio pokazati mi ih. To je svakako plod fantazije koji ima osnove u usmenoj predaje i u konačnici u stvarnom postojanju tih vitica.

Što se pristaništa tiče, moramo uzeti u obzir geodinamički proces tonjenja. Istra tone otprilike za milimetar godišnje, tako da temelji zgrada od prije dvije tisuće godina koje su bile uz obalu, danas nalazimo njihove ostatke oko 2 metra dubine u moru. Stoga i ostatke navedenih pristaništa mogli bi naći eventualno dva metra dublje od sadašnjeg tla, a i dublje uzimajući u obzir naplavine Mirne koje su prouzročile rast nivoa zemljišta i udaljavanja morske obale. Na taj način je Mirna istisla more stvarajući močvarnu dolinu, koja je meliorirana tridesetih godina prošlog stoljeća. Desna strana doline Mirne pri svome ušću i danas za više od 2 metra niža od razine morske vode.

Na padinama okolnih brda na Kaštelirskoj strani imamo dva značajna izvora vode, to su Bajkinov bulaš gdje je danas vodocrpilište, te bulaš Mijaron. I jedan i drugi su sigurno još u to doba bili iskorišteni za pogonjenje vodenica. Na desnoj obali Mirne imamo lokalitet Vajaron kao i istoimeni izvor. I jedan i drugi izvor (Mijaron i Vajaron) su svakako zanimljivi toponimi čiji postanak možemo vjerojatno povezati s Keltima koji su ovdje doselili nekoliko stoljeća prije Rimljana, a čiji se toponimi sreću dosta često u nas (npr. Montona, Fianona, Albona ...).

Zanimljivo je da Kaštelirci još rabe riječ "flum" za Mirnu, a koja označava rijeku uopće. Ova je riječ mogla u kaštelirski govor nije mogla  doći preko talijanskog  jezika, već je  moguće  da je to riječ  keltskoga porijekla, mada može biti i latinskoga (nedavno sam u razgovoru s talijanskim turistima iz područja Udina koji znaju friulski jezik upitao za riječ "rijeka" i dobio sam odgovor "flum". To bi moglo ukazati na keltsko porijeklo te riječi.).

Sjevernozapadno od središta Kaštelira imamo ostatke brončanonodobne gradine. Ova je gradina bila nedaleko današnjih naplatnih kućica na Istarskom Ypsilonu.

Južno od Labinci je još jedna gradina na brdu Mavriž . I jedna i druga gradina su mogle još biti naseljene u doba rimskih osvajanja Istre.

 

 

2.  Sextus Apulius Hermius

Prije točno sto godina, je Đovanin Tuntar pok. Đovanina (Giovanni Tuntar) iz Labinci prilikom pripreme zemljišta za sadnju vinograda naišao na ostatke kamene ploče.  Ovu je ploču kao i ostatke villae rusticae opisao povjesničar Francesco  Babudri² odakle su preuzeti  prikazi tlocrta.

Dijelovi ploče su sastavljeni dajući površinu veličine 63 x 94 x 10,5 cm na
kojemu je uz reljef Libera stajao i natpis:

LIBERO AVG . SA SEX . AP HERMIAS FECIT A . SOLO POLIONE . ET. APRO II COS

Čije je značenje punim riječima:

LIBERO AUGUSTO SACRUM SEXTUS APULIUS HERMIAS FECIT A SOLO POLIONE ET APRO SECUNDA VICE  CONSULIBUS

Hrvatski:  Seksto Apulije  Hermias podiže iz temelja svetište  Liberu Veličanstvenom za vrijeme konzula Poliona i Apra.

Ova se kamena ploča nalazi  izložena u stalnoj postavi u Porečkom zavičajnom muzeju.

 

U sredini ploče nalazi se mala niša s likom božanstva Libera okruženo  bršljanovim listovima. Kosu ima povezanu vrpcom. S desne strane lika vidimo  mali štap- thyrsus³  . Ispod lika je predstavljena  pantera ili neka slična životinja s prijeteći uzdignutom lijevom prednjom nogom. Oko vrata pantera ima ogrlicu.

 

 

3. Liber

Liber je rimski bog plodnosti, slobode i vinove loze  raslinja i zaštitnik sjemenja⁴ 17. marta su se održavale Liberaliae - svečanosti u čast Liberu i njegovoj ženi Liberi  prinošenjem žrtava i procesijama. Svečanost je slavila dozrelost dječaka u muževno doba tj. kada su oni imali 17 godina.

 

4. Villa Rustica

Daljnjim iskapanjem izišli su na vidjelo temelji gospodarske zgrade (villa rustica) površine oko 250 m².








Kliknite sliku za povećanje!

5. Opis vile

 

Prostorija “A” - atrij s bazenom “B”

Glavni ulaz u zgradu je sa sjeverne strane. Ulaz širine 1.30 m vodio je u prostor nepravilnog četverokuta (na skici ”A” ) čiji je pod bio prekriven žutim i crvenim ciglama. Na suprotnoj (južnoj strani) tog prostora je ulaz 10 cm uži od prvoga vodi u prostoriju ( ”C” i ”D”).

”A” je predvorje (trijem) koji je u sredini „B“ sadržavao bazen dubine skoro 2 m u kojeg se skupljala kišnica s krova trijema. Sa strane svakog kuta bazena, četiri su stuba pridržavala krov atrija.
 

 

Prostorija ”C” i ”D” – unutrašnje dvorište sa cisternom

Taj prostor je u istom nivou kao i atrij. Vjerojatno je to prostor unutarnjeg dvorišta. Dio ”D” je imao četiri stuba koja su pridržavala krov nad cisternom koja se punila vodom iz krova atrija.
U prostoru ”C” su pronađeni noževi, bakreni prsten, velika količina stakla u višeboja kao ostaci staklenih sudova.

 

Prostorija ”E, I, L”

S istočne strane prostora ”D” ulaz je vodio u prostor E, I, L koji je sadržavao dva luka u oliku lezene (35 cm) . Pod obložen ciglom žive crvene boje. Pronađena svjetiljka svojim stilom izrade upućuje na I st. p.Kr. te nekoliko novčića.

 

Prostorija ”G” - kuhinja

Prostorija ”G” : pod je bio prekriven ciglom tamno crvene boje. Odmah do ulaza desno, ulazeći iz prostorije “C” nalazilo se ognjište. Tu je pronađeno mnogo komada krhotina glinenog posuđa. Druga jedna vrata širine 90 cm vodila su u prostor van zgrade na južnoj strani. Taj je prostor bio kuhinja.
 

 

 

Prostorija “H” – spremište suhog mesa i ulja

 

U tu se prostoriju dolazilo iz prostora sa cisternom “D”. Pod je te prostorije niži za tri stepenice od ostalih prostorija. Uz stepenice lijevo nalazio se uzvišeni prostor za metar viši od poda i širine 50 cm od kamenih blokova koji su služili kao podupirač zida i kao odlagalište amfora i alata.
Tu su pronađeni ostaci amfora i velikih staklenih boca zelenoga stakla te zubi goveda, svinja ovaca, rog koze, kosti goveda i svinja, ljušture oštriga i puževa.
Ovaj je prostor služio za skladištenje mesa i ulja. Većina zgrada ovoga tipa bila je jednokatnica, ali možemo zaključiti da je imala tavan gdje se moglo čuvati žito, a on je bio smješten iznad prostorije ”H”.

 

 

 

Prostorija "F" - vinski podrum

 

Prostorija ”C” Imala je još jedna vrata koja su vodila u prostoriju ”F” zasebnih i čvrstih zidova 1 m širine. U koju se silazilo kroz 5 stepenica. Tu su pronađeni dijelovi amfora za vino. Pod ove prostorije je za 1,20 m niži od razine atrija.

Obzirom na čvrstoću zidova , možemo zaključiti da je imala i prostoriju na katu, a koja je mogla služiti kao spremište za sijeno koje je istovremeno davalo dobru toplinsku izolaciju podrumu.
 

 

 

Prostorija "N" - štala

Tu su bile zatvarane domaće životinje. Vjerojatno vol, krava i još koja ovca ili koza.


 

 

N - svetište Liberu Augustu

Svetište Liberu Augustu bilo je sagrađeno van gospodarske zgrade, oko 5 m s njene istočne stranice. Kvadrat je to dimenzija 3.30 m x 3,30 m. Ovdje je trebala biti smještena kamena ploča s likom Libera, iako je pronađena na drugom mjestu. Uz tekst koji je prije objašnjen, imamo još spomen senatora:

POLIONE . ET. APRO II COS

tj. spominju se rimski konzuli Titus Proponius Proculus Vitrasius  Pollio i Marcus Flavius Aper koji su na tu funkciju bili godine 176. izabrani po drugi put.. To je rijedak primjer datacije na takvoj jednoj ploči.

 

U blizini zgrade pronađena je jedna  rupa u kojoj se čuvalo živo vapno. Također tu je pronađeno još korito koje je služilo za napajnaje stoke.
 

 

 

 

¹ Šonje u svom djelu Putevi i komunikacije u prethistoriji i antici na području Poreštine na stranici 99. citira P. Kandlera, Montona, Trieste 1975, str 26. i 27.
 

²  ATTI E MEMORIE  della Società  Istriana di Archeologia e Storia Patria, Volume XXXII, Parenzo, 1920,
 Francesco Babudri - La Villa Rustica di Sesto Apuleio Ermia presso S. Domenica di Visinada
 

³ Thyrsos - štap na čijem je vrhu češer  - simbol boga Backha ili Dionizija  (Bacchus, Dionysos)
 

⁴ Na  temu Liberov kult u rimskoj provinciji Dalmaciji 
   Jadrić Ivana obranila je magistarski rad na Filozofskom fakultetu u Zadru:
    http://crosbi.znanstvenici.hr/prikazi-rad?chset=ASCII&lang=EN&rad=313097

       

Najsrdačnije zahvaljujem Talijanskoj Uniji, Centru za historijska istraživanja  - Rovinj, profesoru  Giovanni Radossi -u  kao i Zavičajnom muzeju - Poreč,  kustosu Davoru  Munda na ustupljenim materijalima potrebnim za sastavljanje ovoga prikaza.

 

 

 

(Nastavak slijedi)

 

Trampuh Marčelo, Kaštelir, 24. lipnja, 2008. godine  

početna stranica