K A Š T E L I R

Stara ladonja

Pod njenom su se krošnjom igrali kao djeca,
dočekali starost i smrt,
a ona je i dalje poklanjala svoju hladovinu novim generacijama.

Stoljetno je to stablo koje se i samo približava svojem kraju.
Ne znamo kada je posađeno.
Stariji će se sjećati njene ogromne krošnje;
vremema svečanosti
kada su spretni penjući se zamašćenim konopcem
pokušavali skinuti pršut obješen o njenu granu.

Vremenom su joj počele otpadati grane;
razorne glivice su stvorile rupu u njenom trupu,
ali ona se još ne da.

Tik uz nju raste mlada ladonja
očekujući da će i ona biti svjedokom događanja budućih generacija
kojima će poklanjati svježinu svoje hladovine.

Navečer, 17. srpnja, 2003. došla je dugo očekivana kiša. Kao što je to ljeti uobičajeno, pojavili su se olujni oblaci popraćeni munjama i jakim vjetrom. Oblak je svojom tučom mimoišao Kaštelir, ali je njegov vjetar srušio granu ladonje. Od stojetne ljepotice, preostala je još samo jedna grana.

     početna stranica    stara ladonja_(2)