Na mjestu gdje se račva cesta gledajući iz pravca Mekiši prema Babići i dalje nastavlja prema Kašteliru, nalazi se kapelica građena iz klesanog kamena. Natpis nam kratko kazuje da je sagrađena 1934. kao zavjet gospodina Ettora Kocijančić dan u Galiciji za vrijeme Prvog svjetskog rata.

Gospodin Ettore Kocijančić (1891. - 1934.) je 1911. godine otišao služiti vojsku. Vrijeme je to kada je vojna obaveza trajala tri godine. Kako ga je zadesio Prvi svjetski rat, nije se vratio kući. Služio je u 91. regimenti i tako dospio u Galiciju. O žestini borbe govori podatak da je preživjelo tek 17 njih od 500-tinjak koliko je regimenta brojala vojnika. U tim okolnostima se g. Ettore zavjetovao Majci Božjoj, bude li se živ vratio kući, sagraditi kapelicu.
Desno: slika g. Ettora kao vojnika iz g. 1912. - Karlovac.

Vrativši se živ kući, dao je sagraditi kapelicu. Gradnju kapelice je naručio kod Brčić Pere (1876. 1959.) - barba Pere iz Kaštelira.

Barba Pere je isklesao djelove za kapelicu u svojem dvorištu u Kašteliru pokraj lokve. Najzahtjevniji dio posla bila je izrada križa koji krasi kapelicu. Za to trebao je puna tri dana posla.
Ostao je do danas sačuvan zubati čekić tzv. "petena" kojim je obrađivan kamen za kapelicu. Na slici desno vidimo praunuka barba Pere s alatom kojim je obrađivan kamen za kapelicu.

Gospodin Ettore je u to vrijeme živio u Trstu. Tu je imao svoju oštariju (gostionicu). Nakon što je sagrađena kapelica, motorom je krenuo u Kaštelir da je vidi. Nedaleko Ospedale Maggiore naletio na njega kamion i teško ga ranio. 22 dana nakon toga je preminuo, nikada ne vidjevši kapelicu.

Teren gdje se nalazi kapelica bio je u vlasništvu g. Ettora. Kasnije je prodan obitelji Brčić Pere. Danas je u vlasništvu Brgodac Guerina iz Ventini koji danas vodi brigu o kapelici.