Gospodine Jakovčiću,
svojom ste nazočnošću uveličali svečanost otvorenja
Sportske dvorane u Kašteliru 6. o.m. i u prigodnom govoru
naveli slijedeće:
"... nedopustivo je da se u ovakvoj konstelaciji financijskih
odnosa dogodi to da jedna mala općina i jedna siromašna županija (jer je
naš proračun siromašan) sami izgrade ovo bez participacije države ...
"
Misao ove rečenice je jasna, ali usuđujem se reći, sastavljena na krivim
premisama. Ovom prilikom zadržat ću se na toj "maloj općini"
Kaštelir-Labinci koja, kako iz konteksta proizlazi, je i sama siromašna
jer je dio "siromašne županije".
Dakle, svih skoro 16 miliona kuna, koliko je stajala Dvorana, imamo
zahvaliti razumijevanju lokalnim vlastima koji nalaze načina da iz
skromnih sredstava uspijevaju financirati izgradnju. To je svakako
pohvalno i trebalo bi tim ljudima sagraditi spomenike ispred dvorane,
ako je to uistinu tako.
Trebate znati da se još jedan događaj po svojoj financijskoj težini veći
od spomenute dvorane desio u Kašteliru, a za kojega nije priređena
nikakova svečanost, niti ste Vi na ovu svečanost pozvani. Upravo
suprotno, desio se u strogoj diskreciji, skrivajući do dana današnjega
sve relevantne informacije vezane uz njega:
Događaj je to zamjene zemljišta A koje se od 1964. godine vodilo
kao društveno vlasništvo - po mojoj procjeni vrijednosti nekoliko
miliona eura, za zemljište B u posjedu i sumnjivog vlasništva
nekih od članova Općinskog vijeća.
Dakle, a sve u interesu građana, upriličena je spomenuta zamjena, a ima
još sličnih slučajeva koji se svakako taje i očekuje da padnu u zaborav.
Moje je pitanje koje sam postavio Načelniku: koji je interes Općine u
tom slučaju? Da li ona time nešto profitirala? Da li je tom transakcijom
bogatija za vreće novaca od kojih bi kao od šale i bez pomoći
Županije sagradila ne jednu Dvoranu već više njih. Odgovora nisam
zavrijedio primiti.
Možda postavljam krivo pitanje. Trebao bih pitati koliko su spomenuti
vijećnici dobili tom transakcijom. A dobili su mnogo što njima ne
pripada, već to pripada Općini i njenim građanima.
Ako je to tako, imamo klasičan primjer zloporabe položaja i funkcija; a
ako nije tako, nema razloga tajiti, skrivati i onemogućavati pristup
informacijama koje se tog predmeta tiču.
Prije sam spomenuo kako nisam primio odgovora na tražena pitanja. I tu
nisam bio točan, ispravljam se: primam neverbalne odgovore u
obliku napada na mene i moju imovinu, a sam će Načelnik i
podići sudsku tužbu na sudu tereteći me za "ugrožavanje prometa" i
sličnih pikanterija. Bio sam počašćen efiksanošću i brzinom suda, a
također i policije koji su promptno reagirali, a ja sam još poučen
riječima Načelnika "... kako on može raditi što hoće i kako
hoće ... ".
Svojim pitanjima sam otvorio jednu pandemonijsku kutiju iz koje se sva
zla meni usmjeruju kako bi se još veće zlo prikrilo, a svega toga ne bi
bilo potrebno da dotični rade pošteno i transparentno kako danas volimo
reći.
Sada kada ste s tim upoznati, nadam se i čvrsto vjerujem da ćete svojim
autoritetom i vlašću omogućiti ne samo meni, sveć svim građanima da budu
upoznati sa svim detaljima spomenutih "pretvoraba" i da ćemo zajedno
naći odgovor u čemu je bio javni interes te "pretvorbe".
Zahvaljujem na brzom odgovoru,
Trampuh Marčelo
Kaštelir, 13. lipnja, 2008.g.
Članak 46. Ustava Republike Hrvatske:
Svaki građanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
![]()