K A Š T E L I R
Krik iz fojbe (foibe) - Komentar
Nedavno je objavljena knjiga Giacomo-a Scotti-a: Krik iz fojbe u
izdanju riječkog Adamić-a.
Prvi je to pokušaj sustavnog prikaza nemilih i prešućivanih događaja naše
prošlosti što se tiču II. svjetskog rata. Nadati se da će ovakvih knjiga
biti još, a koje će doprinijeti da istina iziđe na vidjelo, a ona jest
jedina koja može unijeti mir među ljude.
Najprije ću citirati neke navode koji se tiču Kaštelirštine, a zatim ukazati na netočnosti i krive interpretacije, te na kraju osvrnuti se na faktički stav vlasti sve do današnjih dana.
O toj temi već sam pisao, što možete pogledati na: tabu - Norma Cossetto.
Citat 1. (str. 78,79.)
" ... da je među partizanima bilo - i to u brojnim slučajevima - onih koji su crnu košulju ili pak karabinjersku uniformu nosili sve do 8. rujna. Bilo je među njima čak i običnih kriminalaca pobjeglih iz zatvora koji su iskoristili situaciju i prišili na beretke crvene zvijezde te su, predstavljajući se partizanima, nastavili s delikventskim ponašanjem ..."
Komentar:
Ovaj citat zaslužuje nadopunu, barem što se Kaštelira tiče:
Ovdje svima poznat (L.K.) u vrijeme fašističke Italije bio aktivni član AGF
(L'Avanguardia Giovanile Fascista). Već sam u prethodnim crticama opisao
kako je dao šamar Kaštelircu koji nije htio skinuti kapu pred slikom
"heroja" koja je bila obješena na zidu pri ulazu u "dopolavoro". Još se
mnogo ružnih stvari može čuti o tom čovjeku.
Propašću fašističke Italije, pridružuje se partizanima. Nakon rata dolazi na
odgovorne funkcije kako u Kašteliru, tako i u kotaru Poreč ističući se
fanatizmom svoga novog sada komunističkog "uvjerenja" šikanirajući svakoga
koji mu nije bio po volji. Iz frizirane biografije ispušta se
spomenuti njegova fašistička prošlost. Kako možemo od čovjeka ovakve
biografije očekivati nešto dobro?
A dobroga nije bilo: istaknuo se dijeljenjem tuđe zemlje seljacima
pridobijajući ih na taj način za sebe; drugima pak proglašavajući
nepoželjnima znao zaplijeniti npr. tele kojeg su "drugovi" u višem interesu
pojeli; dao zaplijeniti biciklu radi viših državnih interesa, da bi se oni
njome vozikali po Kašteliru, a što iznosim iz povijesti svoje obitelji.
Iz tog vremena znakovit je primjer bogatog čovjeka (K.V.) koji je za vrijeme
rata pomagao partizanima, tako je npr. jednom prilikom njima dostavio hranu
u posudama koje su bile sakrivene u vozu koji je prevozio gnoj, riskirajući
i svoj život za to. Nekima je novac posuđivao, ali je "oslobođenjem"
proglašen nepoželjnim i morao je emigrirati. Na taj način su "drugovi"
izbjegli njemu platiti svoja dugovanja priželjkujući kako će doći u posjed
njegove imovine.
Drugi jedan Kaštelirac (V.N.) razvlašten je od svoje rodne kuće, osobno mi
je o tome pričao. I on je morao svoj novi život potražiti preko granice.
Tu spada i poglavlje slanja naših ljudi na "dobrovoljni rad" u rudnike,
gradnju pruge Lupoglav-Štalije, sječu drva u Gorski kotar. Nisam čuo da se
itko u ime vlasti ispričao tim ljudima za nepravde koje su zbog toga
proživjeli.
Da je mrvica poštenja i pravde među tim "drugovima" bilo, takve se stvari ne
bi dogodile, već bi njihovi postupci bili osuđeni, a krivci snosili
odgovornost. Ali oni su predstavljali vlast smatrajući da mogu neodgovorno
raditi što hoće, a to je citat koji će meni biti upućen od aktualnog
načelnika, na taj način pokazujući kontinuitet bezakonja i zločina koji
vlada ovim prostorima. Lijep je primjer tome i dodjela nagrade učitelu za
njegov pedagoški doprinos koji se itakao u maltretiranju djece koja su
prakticirala svoju vjeru, o čemu saznajte više na učitel.
Citat 2. (str. 90.)
" ... Na zahtjev Licije Cossetto, kćeri fašističkoga načelnika Vižinade,
Nijemci su 13. listopada u Labincima i okolici zarobili trinaest mladića
koje je sama Licia prokazala kao silovatelje i ubojice svoje sestre Norme.
Bez dokaza i sudskoga procesa svi su masakrirani, a njihovi su leševi bačeni
u jedan kraški ponor ... "
Komentar:
"Zbornik Poreštine" (Poreč 1971.) donosi drukčije podatke:
"Nijemci su 18.11. 1943. iz Trsta za Kaštelir poslali kaznenu ekspediciju sa
kamionima. Pomagali su im domaći fašisti. Iz kuća su odveli 10 osoba i
strijeljali ih kod groblja.
Akciju iste vrste njemački odred iz Trsta izvršio je 26.11. 1943. Ovoga puta
su uspjeli uhvatiti 7 osoba. Odveli su ih kod groblja na Božjem Polju,
nedaleko Vižinade, gdje su ih Streeljali. Posmrtni su ostaci poginulih
kasnije prenešeni na kaštelirsko groblje.
Kod groblja na Božjem Polju Nijemci su strijeljali dvije osobe iz Kaštelira.
Njihovi posmrtni ostaci prenešeni su na groblje u Kašteliru." (str. 129.
o.c.).
U spomenutom Zborniku nigdje se ne spominje datum od 13. listopada 1943.
niti o 13 mladića...
Iz razgovora sa starijima, nitko nije izrazio sumnju da je nih šestoro koji
su zadnju noć svoga života morali provesti uz leš svoje žrtve kao što sam
opisao u "TABU" bio nevin. Čuo sam i podatak kako se
jedan od njih znao selom hvaliti pričajući detalje svojega nedjela. Ako je
to tako, onda su s pravom streljani i njihovim imenima ne bi trebalo biti
mjesta na spomeniku.
Međutim, iz svega toga proizlazi druga misao: slijedom događanja kako ih je
opisao g. Scotti, trienest je nevinih mladića streljano jer se njima
pripisao zločin silovanja i bacanja u jamu. Zašto nisu njihova imena javno
objavljena i očišćena ljage takvog zločina?
Kad bi to bilo učinjeno, onda bi trebalo spomenuti prave silovatelje i
ubice? a to se nipošto nije željelo učiniti. Tko si ti ljudi? Kakva je
njihova sudbina? Što su radili nakon "oslobođenja"?
Neke sam osobno poznavao. Oni nisu bili nikakovi anonimci, već nositelji
vlasti u Kašteliru i Poreču. Što očekivati od ovakve vlasti? Da će braniti
ponižene i obespravljene... da će osuditi zločin kojeg su sami bili
sudionici? Najprljavijim će se sredstvima služiti da zataškaju zločin,
hraneći duh licemjerstva i prevare.
U tom je istom duhu aktualni načelnik, na moj pismeni zahtjev da se Kaštelir
ogradi od zločina nad Normom Kossetto, odgovorio napadom na moju imovinu, a
Sud je promptno stao njemu u zaštitu misleći kako će mene time zaplašiti i
primorati na šutnju.
Čitav je niz još događanja i šikana koje moram snositi, a priređuju mi ih ti
ex "drugovi" sve sa ciljem da zataškaju zločine svojih otaca i time svjesno
staju na stranu zločina prihvaćajući i prizivajući zločinački duh na sebe.
Duh zločina tako već preko 60 godina lebdi nad Kaštelirom. Tek kada ga se
Kaštelir javno i svečano odrekne, moći će imati svoj mir i uživati
Božji blagoslov. Ne prije toga.
Citirat ću riječi predsjednika Mesića izrečene na komemorativnom skupu u
Jasenovcu, 20. o.m.
"I danas dosta gadova koji poriče zločin" ... ovdje ne da ga samo
poriču, već brane i šikaniraju svakoga koji bi želio iznijeti istinu.
Želim još naglasiti da je zločin uvijek zločin, ma koja strana ga počinila,
za njega nema opravdanja.
){kind=link}
-nastavak slijedi-
Kaštelir, 22. ožujka, 2008.
Trampuh Marčelo
početna stranica www.kastelir.com