Na slici vidimo pogled na Črničku i put kojim su Kaštelirci
spuštali se u Vale (Dolna Mirne). Originalni put
je pravocrtno išao zapadnom padinom
Črničke. Serpentine (volte) su kasnije sagrađene. Prije
samog ulaza u Vale u lokalitetu zvanom Paljarov dolac
trebalo je preći drvenim mostom bez ograde kanal (aru).
U Vače išlo se ujutro rano
zaprežnim kolima. Put na Črnički nije širok da bi se dvoja
kola mogla mimoići, ali toga nije ni bilo potrebno, jer su
svi išli istim smjerom: ujutro rano išlo se u Vale, a
navečer vraćalo kući.
Črnička je vjerojatno svoje ime dobila po "črnici" tj.
crnom gmazu koji kod nas naraste do preko 1,5 metara.Ta je
zmija plaha i bježi od čovjeka. U svojim šetnjama po Črnički
nisam nikada susreo ovu zmiju, ali sam zato susreo gada
(poskoka). Začudio sam se kada sam ugledao kornjaču u tom
kamenjaru. Smatrao sam da je njoj život ljepši i ugodniji u
dolini u blizini vode. Bila je to tzv. brdska kornjača.
Uz ljepotu prizora koji stoji pred šetačem dok se spušta
prema Valama, tu je još jedna
ljepota - ljepota za uši: približavajući se Valama sve
jače čujemo žabe koje svojim kreketom, sada u
proljeće dozivaju svoje dragane, umiruju i zadivljuju nas svojim glasnim
zvukom.
Vraćajući
se iz Vala prva stanka bila je u Sabadinu gdje se govedima dalo
odmora. Tu je bila i
prilika susresti se s veselim duhom tete Stažje (Anastazija)
koja je svojim stilom nastupa i fizičkim izgledom bila
blizu kasnije zabavljačice Nele Eržišnik koja je
u više navrata nastupala u Kašteliru. Tom prilikom sam
često čuo kako su Kaštelirci nju oslovljavali kao "Stažja".
Već odavna Sabadina kao sela nema. Teško je više raspoznati
da su tu, ne tako davno, kuće bile. Ostaje samo ime Sabadin
koje će još mnoge generacije sjećati na to selo, dok se i to
ne zaboravi, ali ime će i dalje postojati.
Črnička je pošumljena borovima poslije II. svjetskog rata. U njihovoj hladovini veselo u proljeće do kasnoga ljeta rastu šparuge. Malo dalje na uzvisini od 70 metara nad morem smješteno je uzletište paraglider-a. Odavne oni nošeni zračnim uzgonom, za lijepa vremena, jedre nebom.
70-ih godina prošlog stoljeća Kaštelirci napuštaju Vale i usmjeruju se na obradu bližih polja na visoravni. U vremenu koje slijedi, tek će rijetki još obrađivati svoja polja u Valama i za to koristiti duži put i most na Antinalu.
Ovih je dana stari put uz pomoć strojeva proširen i nasipan "jaron" tako da je prolaz mnogo ugodniji nego nekada. Šteta što se tom prilikom nije uzelo obzira prema prirodi i nju čuvalo, već se odlomljeno kamenje kao višak materijala nemilosrdno bacalo "preko puta" na obližnju vegetaciju nagrđujući time harmoniju krajolika i oštećući nepotrebno vegetaciju. Na mjestima još su vidljivi radovi ljudskih ruku koji su podizali zidove da bi učvrstili ovu komunikaciju. Šteta je još da je stara trasa od prve volte prema Doliču potpuno zatrpana ovim radovima, tako da se ona niti ne može više raspoznati. Nekada su na toj cesti bili vidljivi tragovi kola koja su kroz stoljeća urezala svoje tragove u kamenu. Danas ni njih nema .
Spomenimo mali izvor vode na samoj Črnički:
također i malu "pećinu" koja je malo niže od tog izvora. .
Lanjske godine je požar uništio dobar dio vegetacije iznad puta. Borova šumica je, uglavnom, odoljela kao što se to na prvoj slici lijepo vidi. Samo brdo Črnička sastavljeno je od karbonatnih stijena. Tu i tamo može se naići na kristalni kamen (kalcit). Začuđuje da su samo na jednom mjestu prisutne okamine školjaka (fosili) i to pri samome dnu brda.
Požar koji je izbio na zapuštenom kanalu zahvatio je i most koji je tom prilikom izgorio. Tek će po koji lovac prelaziti most koji je sada improviziran s dvije grede i nekoliko paleta. Na slici je još vidljiv hrastov nosač na kojem je počivao drveni put mosta.
Prilaz tom "mostu" je od bivšeg puta postao tek uskom stazom. Snimljeno u proljeće 2005. godine.
Početkom ove godine započeli su radovi na obnovi mosta. Najprije su načinjeni betonski temelji na koje je naslonjena čelična konstrukcija mosta. Snimljeno u veljači 2007.g.
Most će biti ponovo u funkciji postavljanjem betonskih ploča na nosače i izgradnjom prilaznog puta. Snimljeno u travnju 2007.g.
Put od Doliča prema Črnički sada izgleda ovako.
Sve je više posjetitelja koji navraćaju u Vale, a vjerojatno one će time dobiti na svojoj atraktivnosti. Tu možemo još spomenuti malin na vodu (vodenicu) Mijaron koja leži zapuštena u šikari. Mijaron je također ime izvora kojim se vodenica napajala vodom. Ime "mijaron" je najvjerojatnije keltskoga porijekla.
![]()