Kaštelir uz one lijepe i plemenite stvari ima i onih kojih se mjesto mora stidjeti. Sjetimo se "junaštva" nasilnika koji su razbili kameni križ "Sveto poslanje" ispred župne crkve, a koji su imali znakovit završetak ovozemaljskog života. Sjetimo se zločina koji je Norma Kossetto proživjela i koji je sustavno prešućivan. Sjetimo se našeg načelnika Enio Jugovac koji metodom nasilja vlada Kaštelirom. Zar od takve vlasti možemo očekivati plodove mira?

Svjedokom sam kako besposlena mladež traži svoju zabavu u razbijanju, uznemiravanju, zastrašivanju, prijetnjama... Ima tu i scena seksualne perverznosti. Slike mogu to posvjedočiti.

Do kada će se te i takve stvari prešućivati? U ime kojih vrijednoti? U ime kojih ideala?

Marčelo Trampuh