sindikalni pravnik
Kada su se u firmi u kojoj sam tada radio
zaredale šikane koje su mi crveni fašisti revnosno priređivali,
zatražio sam pomoć Sindikata. Jedna od pomoći bila jest i pomoć
sindikalnog pravnika; koji je mene zastupao pred sudom(B.S).
Pomoć mi je mlako pružao, a jednom prilikom sastavljajući mi jedan
podnesak Sudu, ispustio je navesti jednu bitnu činjenicu. Spomenuo
sam mu to, ali je opet nije htio navesti. Dao mi je tako sastavljeni
podnesak da ga sam ponesem na Sud.
Međutim, ja taj podnesak nisam odnio na Sud, već sam išao kući,
ovdje sastavio novi podnesak i istovremeno sam sastavio izjavu kojom
povlačim punomoć da taj pravnik zastupa moje interese. To sam
sve uredno uručio Sudu.
Nakon toga išao sam do njega. Smatrao sam potrebnim reći mu
što mislim o njegovom radu. Začudila me otvorenost kojom se
tom prilikom meni obraćao:
"Znaš što" - rekao mi je - "vođenje tvoga postupka meni škodi, a ja
želim napredovati, a i za ovu plaću koju primam ne želim tvoj
predmet voditi. Uostalom, tvoj otac prima talijansku penziju i imaš
dakle čime platiti..." Tako je meni govorio gajeći u sebi nadu
da ću postupiti po njegovim željama i snovima.
Bio je dobro informiran: otac mi je uistinu primao talijansku
mirovinu. Po zakonu ju je zaslužio. Bile su to za naše prilike
lijepe mirovine i uistinu od toga je čitava familija relativno dobro
živjela. Oprostio sam se sa pravnikom s tugom u srcu i spoznajom
koliko pohlepa obezvređuje ljudsko dostojanstvo.
Nastavio sam pravnu bitku voditi uglavnom sam. Istina, imao sam
pomoći prijatelja koje neću ovdje navoditi, jer bi oni već sutra
mogli imati neugodnosti.
Višegodišnji sudski spor ću dobiti, ali time nije još priča gotova.
O tome čitajte u jednom od slijedećih nastavaka.
