komunist
U selu je živio komunist. Svoju je familiju uzdržavao poslom u državnoj službi, a imao je nešto zemlje koju je obrađivao. Sprijateljili smo se nakon što sam mu učinio jednu uslugu. Nakon toga sam od vremena do vremena navraćao do njega, a redovito sam mu išao čestitati Novu godinu. Čovjek obolio, kao da su se sva zla na njega srušila, ali smrt nije dolazila. Došla Nova godina i ja ga išao posjetiti. Veselio se kada sam došao do njega.
On, teško bolestan, bez izgleda na
ozdravljenje, čekao je smrt kao jedino rješenje svojega stanja. U
takvim okolnostima teško je čovjeku pružiti riječ utjehe i
zaželiti sreću kao što je običaj povodom Nove godine. Međutim,
on je znao da će kraj doći i započeo mi jednu neobičnu priču:
Pričao mi je o tome kako su se u vrijeme rata, a i poslije njega,
događale ovdje strašne stvari. Upravo je navaljivao da slušam
njegovu priču, a to je ono što je duboko u njemu kopalo i nije
mu dalo mira da nosi skriveno. Rastali smo se, pružili ruku i
nikada se više nismo vidjeli.
Puno kasnije je moj poznanik umro. Pokopan je uz crkveni obred,
što me začudilo. Jednom prilikom kasnije, susrevši župnika,
zapitao sam ga kako to da jedan uvjereni komunist je pokopan uz
crkveni obred.
- "Gospodin se ispovijedio i pričestio prije smrti i želio je
crkveni sprovod!“
Drago mi je što sam dobio objašnjenje, zadivljen dubinom
Gospodinovog milosrđa.
