komisija
... Tako sam svaki dan dolazio na posao u svoju
kancelariju. Punih osam sati sjedio za uredskim stolom, izložen
brojnim provokacijama. Već sam naveo da u kancelariji nije bio niti
jedan papirić, sve prazno. Samo telefon na stolu, o čemu sam već
pisao. Sve sam to stoički podnosio očekujući novi razvoj događaja.
Sav taj scenario bio je potreban direktoru (J.S.) da "dokaže" kako
ništa ne radim, te da rezultati mojega rada nisu zadovoljavajući.
Najprije je kampanja započela mojim klevetanjima na tu temu u svakoj
prilici, o što su mi pošteni ljudi dojavili. Naime, riječi su to
njegove da ja "...smetam u firmi..." i treba me se riješiti.
Očekivao je da ću nakon njegovih svinjarija dati otkaz na posao i
time bi on bio postigao svoj cilj. Međutim, čvrsto sam odlučio
suprostaviti se njegovim očekivanjima.
Da bi ipak postigao svoj cilj, osnovao je nekakvu komisiju koja je
trebala ispitati moj rad s jasno unaprijed pripremljenim zaključkom.
Komisiju je osnovao, bio čak njen član. Komisija je, jasno,
zaključila da ne obavljam zadovoljavajuće povjerene mi zadatke i
poslove na radnom mjestu kao planer-analitičar. Dakle, proglašen sam
"nesposobnim" da radim na dotadašnjem radnom mjestu. Slijedom toga
sam raspoređen na niže vrednovano radno mjesto obračunarca osobnih
dohodaka. Time sam bar bio oslobođen, nakon po prilici mjesec dana,
prazne kancelarije i čamljenja u njoj.
Tom prilikom sam odvukao svoj radni stol u susjednu kancelariju. U
hodniku me susreo moj pretpostavljeni (K.J.) i upitao me što to
činim. Objasnio sam mu da iako jesam raspoređen da radim kao
obračunarac osobnih dohodakta, u novoj kancelariji su već svi
stolovi zauzeti, ta valjda imam pravo na svoj radni stol. Međutim on
je inzistirao da stol ne iznosim iz dosadašnje kancelarije. Međutim,
nekako nevoljko, na kraju mi je ipak pomogao podignuti stol preko
letvice na ulazu u novu kancelariju, što to sam nisam mogao lako
učiniti.
Nisam puno značaja pridavao B. koji se tu našao u hodniku. Kasnije
ću doznati njegovu aktivnost.
Prošlo tek nekoliko minuta, kada B. uđe u kancelariju s policajcem i
pokaže na mene. Ostavio me samoga s policajcem. Policajac me
najprije upitao za ime i prezime, zatražio legitimaciju... "Dobro,
što radite tu?" - zapitao me. "Eto, vidite! sjedim za stolom!" -
odvratih mu. Ubrzo je policajac spoznao da je namagarčen od B. koji
je njega hitno pozvao nadajući se da će mi na teret moći staviti to
što sam odvukao radni stol iz jedne kancelarije u drugu.
Kasnije će taj događaj čak biti upotrijebljen sa strane Općinskog
sindikata da "... sam u firmi stvarao nered, da je čak policija
morala zbog toga intervenirati." Općinski sindikat, iako se formalno borio za
prava radnika, u mom slučaju sve ja aktivno radio da mi ta prava
ospori, što je i rezultiralo tom bombastičnom konstatacijom.
Iscrpivši pravne mogućnosti zaštite u firmi, obratio sam se sudu.
Tada je to bio Sud udruženoga rada. Osporavao sam odluku prije
spomenute komisije. Sud je zatražio da sudski vještak preuzme
predmet Komisije, da provjeri rezultate moga rada. Sada je nastao
jedan dug period gdje sam očekivao pošten i korektan rad vještaka.
Suprotna strana je svakako očekivala da će njen "nalaz" biti
potvrđen i imati dodatni argumenat protiv mene.
Napokon je stigao nalaz vještaka koji je svojim zaključkom jasno
opovrgao nalaz dirketorove "komisije", a ja sam trebao biti
raspoređen na prijašnje radno mjesto, s time da mi firma nadoknadi
štetu radi umanjene plaće koju sam u međuvremenu primao.
Kako je teško sav taj redosljed šikana danas rekonstruirati, sjetio
sam se da sam u međuvremenu imao još jedan sudski spor: Naime,
"drugovi" su po želji direktora zaključili kako uopće ne zavređujem
svoju plaću, pa izglasali da mi plaću neće isplaćivati. Tako je i
bilo. Na kraju sam zatražio zaštitu suda koji je meni to pravo i
priznao.
Samo su fantazijom bili ti "drugovi" ograničeni u smišljanju mi
svakojakih pakosti, jer su oni bili "avangarda radničke klase" i
imali debelu zaštitu svoje partije koja nije imala hrabrosti stati
na stranu istine.
Kako to sve nije bilo dovojno, umovi puni mržnje smislili su meni
novu pakost...
-slijedi nastavak-
