izlet u plitvice
Tek što sam započeo s poslom turističkog vođenja, a bilo je to prije
30-ak godina, zapalo me da vodim grupu turista u Plitvice.
Plitvice su atraktivne i dobro poznate, stoga nije teško motivirati
gosta da se odluči za takav izlet. Međutim ono što se gostu ne govori,
jest da je put iz Poreča do Plitvica veoma dug i naporan, posebno ljeti
kada ima puno prometala na cesti. Tako me zapela grupa njemačkih gostiju
koji nisu željeli žtvovati večeru iz svog polupansiona da bi dulje mogli
ostati na Plitvicama, već je njih trebalo vratiti na vrijeme da mogu
svoju večeru normalno konzumirati. Krenuli smo iz hotela već u 7 sati
ujutro, da bi se nakon 12 sati vratili. Takav je bio naš program. Još je
jedna poteškoća bila pri tome: šofer je bio stranac i kao takav nije
poznavao naše ceste. Moja je dodatna briga bila da pazim kuda vozimo, da
se putem negdje ne izgubimo. Šofer nije štedio gasa, tako da smo putem
jurili brže nego što bi to trebalo. On je goste motivirao na taj izlet
jer je u tome vidio svoju lijepu zaradu, a ljepote Plitvica samo mu
služile da vodu dovede na svoj mlin, tj. novac u svoj novčanik.
Stigli smo na Plitvice, a već je bilo podne iza nas. Kupio sam karte za
ulaz i po jednom skraćenom programu uspio sam im pokazati najvažnije.
Već u 4 sata imali smo povratak.Vraćajući se tako prema svom autobusu
primijetio sam na jednoj klupi novčanik. Uzeo sam ga i otvorio: u njemu
je bilo 700 DM, nešto čekova i osobni dokumenti. Sigurno je vlasniku
ispao iz džepa dok je tu sjedio i sada se češka po glavi misleći gdje ga
je izgubio.
Obratio sam se gostima upoznajući ih s tim nočanikom i od njih sam
upućen da novčanik predam recepciji u obližnjem hotelu, jer će vlasnik
vjerojatno tu njega potražiti. Tako sam i učinio. Došao sam do
recepcije, recepcioneru uručio novčanik s pričom kako sam ga našao na
klupi i otišao. Tek što sam izašao iz hotela, za mnom trči taj
recepcioner zamolivši me za moje ime i adresu. Udovoljio sam mu i žurno
otišao prema našem autobusu.
Negdje usput gdje smo stali, kupio sam bocu šljivovice i podijelio je
gostima. Svi su veselo gutnuli, zaboravili na umor i naporan dan, da su
čak veselo počeli pjevati. U takvom veselom ozračju vratitli smo se u 7
navečer u hotel. To je bio moj najbrži izlet za Plitvice i natrag.
Mnogo godina kasnije prepričavam taj doživljaj kolegi vodiču dok sjedimo
za stolom u kavani i pijemo piće.
"Si šturlaf!" - rekao mi je, obrazlažući svoju tvrdnju kako sam trebao
uzeti novac za sebe ...jer ako to ne učinim, to će netko drugi učiniti.
U nastavku mi je još tumačio kako je bavljenje politikom opravdano
jedino ako se tom prilikom može obogatiti. Danas on i djeluje na toj
poziciji, kao uostalom i mnogo drugih, koji vjerno služe Mamonu narodu
tumačeći da se bore i zalažu za njegove interese (naroda) ...
Mene je međutim čudilo, što nikada nisam dobio niti razglednicu od
vlasnika novčanika. Na kraju sam zaključio da ga nije niti dobio, barem
ne novac. U tom lancu od mene i recepcionera koji je sasvim korektno
postupio, sigurno se našao netko treći koji je novac , također vjerni
štovatelj Mamone, prisvojio za sebe.
7.III.08.
Trampuh Marčelo
> > 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 < <
