|
Započela je nova školska godina. Ja se našao u novoj školi i novoj
sredini. Moji su dotadašnji učenici dobili novog nastavnika
engleskog jezika ...
Već kod upoznavanja s novim ravnateljom
(Š.I) taj mi je naglasio da je general
Hrvatske vojske u pričuvi; da se nikome ne predstavljam tko
sam, te da ne "radim gluposti". Sve mi je to bilo
čudno. Kasnije će se sve pojasniti.
Već u slijedećim danima upoznao sam karakter tog bivšeg
profesora marksizma, a sada profesora etike: galamio i vikao
je na sve strane, vrijeđao i ponižavao kako učenike tako i
profesore, a svi su bili pred njim pognute glave. Upravo
nevjerojatno da se takvo što može šutke tolerirati.
Uskoro su učenici pisali svoju prvu školsku zadaću.
Dopustio sam upotrebu gramatike i rječnika, ali nisam
dopustio uporabu tzv. korektora. Objasnio sam da se greška
ispravlja precrtavajući pogrešnu riječ.
Ispravljajući zadaće, jedna je bila kompletno "prebrisana"
tim korektorom i iznad toga napisan novi tekst. Čak i taj je
tekst bio u potpunosti netočan. Ocjenio sam rad s negativnom
ocjenom.
Baš sam radio nešto u vinogradu, a toga dana sam imao
popodnevnu smjernu, dakle početak nastave je bio u 14 sati,
kad me već oko 10 sati nazove tajnik škole da hitno se javim
ravnatelju. Nije mi rekao o čemu se radi, ali po tonu kojim
mi je ta poruka javljena, mogao sam misliti da upravo gori
škola ili da je posrijedi nekakva elementarna nesreća ili
katastrofa.
Spremivši se, otišao sam, kao što je od mene traženo do
ravnatelja.
"Gje je zadaćnica učenice K. K.? !" ljutito se meni
obratio. Potražio sam zadaću i njemu je pokazao.
"Nema točke iza godine!" - "Oprostite, u engleskom se jeziku
točka ne piše i tom slučaju!"
"Zašto si dao jedinicu učenici, kada nisi ništa ispravio!" -
"Sve je krivo! nema se tu što ispravljati!"
"Mala ide u muzičku školu i kako može imati jedinicu!" -
"Oprostite, njeno pohađanje muzičke škole nema veze s
engleskim jezikom..."
Tako je započeo naš dijalog. Ravnatelj je bio bijesan što je
učenica dobila jedinicu, ali ništa više od toga nije
zaslužila. Nisam želio popustiti njegovom pritisku da
učenici dam pozitivnu ocjenu. Sada sam shvatio značenje
njegovih uvodnih riječi da ne "pravim gluposti". Dakle,
"glupost" je bila ne davati ocjene po njegovom nalogu.
Nekako su u to vrijeme učenici pisali
školsku zadaću iz matematike. Matematiku je predavla mlada
profesorica. I ovom prilikom je jedan ravnatelju "podoban"
učenik dobio negativnu ocjenu.
Još se hodnikom čula
galama a njen ishod dovršio se u zbornici: ravnatelj je
galamio, vikao i derao se na mladu nastavnicu, vrijeđajući
je jer je dala nekom učeniku negativnu ocjenu. Ona se
branila da taj učenik nije ni zaslužio više, ali to je još
više uzrujalo ravnatelja da je pojačao svoj bijes i napade
vičući da ima pravo poništiti sve njene zadaće, da će to i
učiniti jer spomenuti učenik zavređuje višu ocjenu.
Nastavnica zbog uvreda i ponižavanja briznula u plač. Time
je on nju slomio.
Na mene nije nikada tako vikao. Bio sam spreman
suprotstaviti mu se. Ali ipak je u još nekoliko navrata
pokušao na mene utjecati naređujući da nekim učenicim dam
"četvorke". Odgovorio sam mu da ću ih ja poučiti, ako žele
tu ocjenu, ali im nikako neću poklanjati ocjene, jer njih
treba zavrijediti. Držao sam se svojih principa u
ocjenjivanju da sam prema svima bio isti.
Svakako je njemu trebao poslušnik koji će dijeliti naručene
ocjene, što je bilo u skladu s onim što sam prethodno negdje
čuo da se ovdje mogu ocjene kupovati.
Drugom prilikom je došao roditelj jednog učenika koji je
želio sa mnom ragzovarati. Roditielj nije bio Hrvat, što je
ravnatelju bio dovoljan povod da se o tom čovjeku meni veoma
vulgarno izrazi. Tako sam iz dana u dan sve dublje upoznavao
njegov karakter.
U svom kolektivu stvorio je jednu vrst strahovlade, dok nije
napokon dolijao i bio za svoja nedjelja osuđen.
Nikako nisam mogao razumijeti čemu njegovi
pretpostavljeni znajući za njegov karakter, za njegove
galame, vrijeđanja i urlikanja nisu mu uputili niti najblažu
kritiku? Pa valjda samo stoga što su bili gori od njega -
drugog odgovora ne vidim.
Još je jedna zanimljivost, svakako potaknuta
sa strane vladajuće stranke kojoj je gospodin ravnatelj
pripadao, da je omladina grada Umaga čak pokrenula
potpisivanje peticije u prilog spomenutom profesoru
marksizma/etike kada je on zbog svojih postupaka dospio
na sud. Na svaki način se pokušalo zataškati njegova
nedjela. I to je ogledalo morala stranke.
O generalima danas znamo da nisu svi vidjeli
bojišnice, da nisu baš svi bili spremni žrtvovati
nešto za njima voljenu domovinu, da neki imaju gotovine više
nego što su mogli svojim radom zaraditi. A nitko im zbog
toga ne skida činove, nitko ne postavlja pitanja o njihovoj
imovini.
Imao sam čast upoznati još jednog generala koji također nije
vidio rata. Navodno je za vrijeme rata studirao, a na posao
daleko od bojišnice dolazio svojim BMW-om. O
tome ću jednom drugom prilikom.
* * *
Neki od roditelja, ovdje u Kašteliru,
zamolili su me bih li mogao nihovoj djeci tj. mojim
dotadašnjim učenicima pomoći u svladavanju engleskog jezika.
To sam učinio, što mi je dalo uvida u rad njihovog novog
nastavnika - magistra. O njegovom radu ne mogu se
pozitivno
izraziti.
Na zadovoljstvo mnogih roditelja, njihova su djeca sada
završila razred s visokim ocjenama. Te su ocjene, međutim,
bile bez pokrića. Tek nastavkom školovanja u srednjoj školi
su učenici kao i roditelji vidjeli katastrofu takve
politike.
Zanimljivo je da je naš "magistar" čak i
proslavio "doktorat" dok nije netragom nestao ostavljajući
za sobom nekakve kredite koje su morali otplaćivati njegovi
pristaše i obožavatelji.
Dakako, svu tu muljažu trebalo je zataškati
kao da se nije ništa dogodilo. Slijedom logike koja je
vodilja vlasti u Kašteliru, nije isključiti da će akteri
dovođenja "magistra" u školu biti čak i nagrađeni za svoj
"pedagoški" rad.
Trampuh Marčelo
natrag
|
