Dok
sam bio mali, pušile su se cigarete bez filtera. Nije se niti znalo za
njega, jer je kasnije izmišljen. Koliko se sjećam, bile su popularne
cigareta "Morava", "Drava" i "Drina". Cigarete su se palile šibicama.
Kasnije su stigli upaljači, najprije na benzin koje smo zvali
"makinjeta". Imati upaljač, tj. "makinjetu" bio je već znak luksuza.
Danas se jeftino mogu kupiti plinski upaljači.
Sjećam se barba Nina koji je bio strastveni pušač. Žito se u to vrijeme
želo kosom, vezalo u snopove, sušilo, dovozilo kući i još sušilo. Od
kuće do kuće se zaprežnom stokom vozila "makinja" tj. vršilica i motor
koji su bili na željeznim kotačima. Motor je bio pogonjen naftom ili
petrolejom i imao je veliki spremnik vode od nekoliko stotina litara
koja je služila za njegovo hlađenje. Motor se isticao s dva velika
masivna željezna kola koja su imala funkciju zamašnjaka, a na jedno od
njih se postavio remen koji je pogonio "makinju" tj. vršilicu. Desetak
je ljudi bilo angažirano prilikom vršenja. Moj je posao bio skupljanje
pljeve. Činilo se to grabljama. Prašine nije nedostajalo!
Barba Nin je slagao "kopu" tj. stog slame koju su mu drugi vilama
dodavali. Kada je sve bilo gotovo, trebalo je još dovršiti "kopu" tj.
njen konus kako ne bi kiša kvasila tijelo stoga ("kope"). Sve se to,
naravno, radilo za sunčana i togla vremena. Kada je barba Nin dovršio
oblikovanje "kope", stajući na njenom vrhu od 3 - 4 m visine, zatražio
je od žene da mu dobaci cigarete i upaljač. Svi su ga tom prilikom
odgovarali od njegove namjere da tamo pali cigaretu, strahujući da
bi mogao lako sve zapaliti. Poput nekog ustaljenog obreda, jer se to
ponavljalo svake godine, barba Nin je počeo se ljutiti i vikati da mu
napokon dobace "španjulete" - tako mi zovemo cigarete i "makinjetu".
Napokon je pažljivo zapalio "španjulet" i popušio ga na miru na vrhu
"kope". Svi smo mi gledali svaki njegov pokret strahujući da će buknuti
požar. Srećom se to nije nikada dogodilo.
Po pričanju je i njegov otac također bio strastveni pušač. On
je živio u vrijeme 1. svjetskog rata. Običaj je tada bio umatati duhan u
papir, tj. u cigarete; vjerojatno su cigarete kako ih danas znamo u tada
bile rijetkost, a sigurno je jeftinije bilo sam smotati cigaretu.
U to vrijeme rata, nestalo je i papira što je svakome pušaču davalo
glavobolje. Međutim naš stari se snašao: kako su u kući imali
Bibliju, počeo je od Knjige kidati stranice i koristiti ih za motanje
cigareta. Iz dana u dan je Biblija bila sve tanja i tanja, dok nisu
ostale samo korice.
Mnogi su čitali Bibliju; neki i više puta, ali naš stari Kuzma je
Bibliju popušio i to od korica do korica, što je rijetkost. Svet čovjek!
Vjerujem da je on sada neslužbeni zaštitnik svih pušača.
Danas su se nadvili crni dani za pušače: ograničava ih se u svakoj
prilici, tumači im se kako je to loše za zdravlje, kako će prije
umrijeti itd. ... a svi oni koje sam poznavao, umrli su
u dubokoj starosti.
Nešto mi tu ne štima s tim teorijama!
Rječnik:
fumador = pušač
makinja = vršilica
makinjeta = upaljač
španjulet = cigareta
> > 1
2
3
4
5
6
7
8 9
10 11
12 13
14 15 < <
![]()