K A Š T E L I R

Cimiter

Današnje groblje na mjestu gdje se put iz Kaštelira račva prema Krančići i Tadini utemeljeno je godine 1856. kao što se to može pročitati na natpisu na kamenoj ploči iznad ulaza (REQUIECANT IN PACE 1856 - POČIVALI U MIRU 1856.). Još starije groblje bilo je na mjestu današnje župne crkve. Tu je bila crkvica posvećena sv. Damijanu, koja je 1908. ustupila mjesto novoj i većoj crkvi. Vremenom ovo groblje pada u zaborav, a izgleda da na njemu nije bio običaj postavljati kamene spomenike kako je to danas, jer takvih ostataka uopće nema.
Novo groblje ima crkvicu posvećenu sv. Roku. Ovu crkvicu resi preslica sa zvonom. Originalno zvono bilo je oduzeto zajedno s dva zvona crkvenog tornja u vrijeme Drugog svjetskog rata za potrebe ratne industrije.

Vrativši se iz dugotrajnog izbivanja zbog rata i zarobljeništva, 17. svibnja 1945. naš sugrađanin g. Kocijančić Romano, zapazio je da preslica zjapi prazna. Tada si je obećao da će dati postaviti zvono "za naše mrtve" čim bude to mogao. Ta će se ideja ostvariti dvadesetak godina kasnije: 1968. dao je, potporom kaštelirskih obitelji iz Rijeke, izliti zvono u ljevaonici Branko Lenartić u Rijeci. Zvono nosi natpis DAR MJEŠTANA KAŠTELIRA. Težina zvona je 33 kg, a koštalo je prema računu od 22.travnja, 1968. godine, 137.000 tadašnjih dinara.
Inventar crkvice čini drveni oltar, platno sv. Roka i kip sv. Antuna Padovanskog.
Svakako su Kaštelirci svojeg vremena imali u živom sjećanju strahote kuge i stoga posvetili crkvice sv. Damijanu (zaštitnik apotekara), i sv. Roku tradicionalnom zaštitniku od kuge.
Druga kamena ploča iznad ulaza kazuje nam da je ovo groblje prošireno 1903. godine (HOC COEMETERIUM A.D. MCMIII. AMPLIATUM EST - OVO JE GROBLJE PROŠIRENO G.G. 1903.). Groblje je prošireno s njegove sjeverne strane, a što se može zorno vidjeti po kamenom zidu koji ograđuje groblje od ostatka svijeta.
 

Treće proširenje ovog groblja imamo u godini 1968. O tome nam kazuje godina izbušena na metalnom portunu na sjevernoistočnoj stranIi groblja.

Prema kazivanju Pompea Ružić, dugogodišnjeg tajnika tadašnje Mjesne zajednice Kaštelir (danas Općina Kaštelir-Labinci), sa zadnjim proširenjem kaštelirskoga groblja bilo je ovako:
Kaštelirski kmet Mate Bočić iz Tadini, nekom je prilikom rekao da bi dao koliko li to treba terena za proširenje groblja, pod uvjetom da za uzvrat dobije i svoje grobno mjesto. Njegovo zemljište nalazilo se tik uz samo groblje na sjevernoj strani. Negdje 1967. godine, g. Pompeo zajedno s tadašnjim župnikom don Mirom, išli su do barba Bočića koji je bio pri kraju života i ležao u krevetu. Predložili su mu da ostvari svoju ideju. On je na to pristao.

Mještani su sami iskopali temelje dubine 2 m za zid proširenja. U temelje je lijevan beton kojega su ručno izmiješali. Na temelje nadovezao se zid napravljen od betonskih bloketa koji su za tu priliku dopremljeni iz Novigrada. Metalni portun groblja učinio je Lino Brčić (pok. Romea) i kao jedini znak vremena gradnje na njemu je rupicama dao ispisati godinu 1968.

Zanimljivo je napomenuti da je ubrzo nakon toga barba Bočić umro, ne doživjevši da bude pokopan prema svojoj želji u novu grobnicu. Naime, radovi oko groblja još nisu bili dovršeni (tamo je još bilo strnište), tako da je pokopan u grobnicu u starom dijelu groblja.

Zadnja intervencija na groblju zbila se tijekom godine 1997. g. kada je groblje u potpunosti preuređeno (postavljene su popločene staze - prolazi) među grobovima, te obnovljene i proširene prostorije na ulazu u samo groblje zajedno sa sanitarnim čvorom. Time su se stekli uvjeti da se mrtvac ne čuva više kod kuće kao dotad, nego u za to predviđenom prostoru groblja. Napomenimo i to da su do prije 30-ak godina mrtvaca (kasu) nosila četiri muškarca, što i nije bilo uvijek lako. U tom smislu načinjen je korak naprijed nabavkom kolica kojima se pokojnik vozi na svoj počinak.

Kaštelir, 10. kolovoza 2003. g.

U Knjizi "Srdačno Vaš Poreč" - Drago Orlić (Adriatic - Poreč) na stranici 264. nalazimo zanimljivu sliku u kojoj u prvom planu vidimo Cimiter. Slika nije datirana. Nazire se samo jedan čempres ispred Cimitera. Zemljište sa istočne strane koje pripada Šandru Ružić iz Krančići još nema vinograda (vinograd je posađen u vrijeme 2.svjetskog rata). U Pozadini slike vidi se hiža Kranjičinih (1907.), župna crkva(1908.), te škola. Širok je vremenski raspon u kojeg možemo smjestiti sliku: dakle između 1908. pa do Drugog svjetskog rata. Kao jedini vremenski orijentir ostaju nam čempresi koji su posađeni van i unutar groblja. Kada su oni sposađeni? Nadamo se vremenom doći i do ovih podataka.
Kliknite sliku za povećanje.

Kaštelir, 22.veljače 2004. g.

 

     početna stranica