K A Š T E L I R
Boškarin
Istarski
vol, danas poznatiji pod imenom Boškarin, svojom je snagom kroz
povijest bio vjeran sluga svom gospodaru. Oni su zajedno
obrađivali zemlju. Na taj je način gospodareva obitelj mogla preživjeti,
a on imao sigurnost smještaja i prehrane.
Vukao je vrganj, pripremajući zemlju novom rodu; i vos kojim
se kući peljala ljetina, također i sijeno za njega pokošeno da mu u
zimskim danima osigura odmor bez gladovanja.
Vozom je peljao kamenje kojim je paron zidao svoju kuću; također i dvor
za njega. Možemo sa sigurnošću tvrditi da je veći dio posla upravo on
obavio prilikom gradnje pulskog amfiteatra - arene; iz šume je do broda
on dopremao tronke za gradnju palača Serenissime. a nigdje se to ne
spominje.
Naši stari su znali odabrati pravu riječ za njega koji je čovjeku
ne samo prijatelj, već njegov pomagač, saveznik i sudrug
svagdašnji.
Svojom je pitomošću, strpljivošću i krotkošću
poput šutljivog člana obitelji. Gubitak vola je fameji
mogla biti
čak veća tragedija od gubitka njihovog člana, jer je obitelj bez njegove
pomoći gladovala. Njega su krasila lijepa imena koje će niže biti
navedena.
Istra je obilovala volovima. Na tisuće ih je bilo. Prije 40-ak godina
dolaskom traktora, neočekivano brzo je vol nestao s istarske scene.
Taj vjerni pomagač čovjekov otišao je u zaborav. Jedan je samo kameni
spomenik njemu posvećen. Njegov lik koristit će se za izradu pokojeg
suvenira, a on nam je dao mnogo, da njegovo značenje nadvisuje značenje
brojnih spomenika.
Vjerojatno je slavenski živalj došao u Istru
bez vola. Od romanskih
susjeda naučio je uzgoj vinove loze i masline, te ubrzo
upoznao se s novim i vjernim pomagačem. Tome bi posvjedočili
slavenizirani romanski oblici riječi kao što su: mužarola, balota,
pašture, boškarin..., dok je
on, naš davni predak, posegnuo za najsvečanijim riječima kao što
je dvor i blago koje će rabiti u vezi sa tom divnom
životinjom.
Dvorom je nazvao njegovo obitavalište, ne štalom, jer je štala bila naziv za obitavalište životinja nižega ranga kao što su to svinje ili kokoši. Dvor i danas u književnom jeziku označava prebivalište vladara ili neke osobe visokoga ranga. Time možemo vidjeti značaj što su ga naši stari pridavali Boškarinu.
Riječ blago u istarskom dijaltektu označava stoku. Stara je to riječ koja i danas označava veliku vrijednost u novcu ili drugim dragocijenostima. Ljepših se riječi i nisu mogle dosjetiti.
Rječnik:
fameja - familija
paron - gazda
tronko - trupac
vos; gen: voza; pl: vozi- zaprežna kola
vrganj - plug
