K A Š T E L I R

Bendima

 

 

 

 

 

Ako nam sunce pomogne, i ove jeseni bi mogli brati grožđe zdravo  i puno šećera. Danas viđamo traktore s prikolicama u vinogradima. Grožđe se u plastičnim badnjevima vozi kući.


Ne tako davno, traktora nije bilo, već se u vinograd išlo zaprežnim kolima i drvenim badenjom. Kola  više nema u Kašteliru, osim pokojih koja su izložena u dvorištu za ukras.Boškarina nijednog.


Nekoliko dana prije same berbe trebalo je "štanjat" (učiniti  da ne puštaju tekućinu) drvene posude koje su se u međuvremenu osušile; također batom (bat i "škašelin") pritegnuti obruče.: badanje, bačve, brente i brentele. Činilo se to polijevanjem vode po njima, obično "makinjon za škicat" tj. prskalicom. Posude su time dobile na težini. Brenta zapremine oko 20 litara težila je oko 5 kg. Brentela je nešto manja i imala je "uho" za prihvat i držanje. U jutro uoči berbe, domaćin je rano ustajao i najprije nahranio stoku. Kasnije se stoku upreglo i vozon (kolima) išlo u vinograd.

Obično se grožđe bralo u brentele. Brentele su se praznile u brente i jedan je tako napunjenu brentu nosio u badanj. Badanj je još imao i "bat"- drveni bat kojim se nabijalo grožđe da ga više stane u badnju.

Dopeljavši grožđe kući, ono  se najprije samljelo u "folatoju" - muljači. Ona se tada pokretala rukom. Obično su rijetki bili ti koji su odvajali peteljke od bobica. Tako samljeveno grožđe se stavljalo u "bajdur" posudu koja je šira na dnu nego na svoj vrhu i tu je uskoro za dan-dva započela fermentacija. Temperatura mošta je bila znatna i mnogo je arome na taj način napuštalo buduće vino. Tehnologija  crnoga vina (kojeg je prije 50-ak godina vilo u najvećem postotku) primjenjivala se sada i za bijelo vino.

Osim što se grožđe prerađivalo kod kuće, ono se i prodavalo. Otkup grožđa bio je na placu. Nakon vaganja na pezi, grožđe se ručno utovarivalo u kamion. Peza (javna vaga) sagrađena je na sjevernoj strani placa 1956. godine. Bilo je dana kada su vozi čekali na vaganje i istovar u velikom broju, tako da je ne samo plac, već i ceste prema Krančići i Dolišćini bile njih pune. Jednom prilikom je čak i mošt počeo vreti, tako da se počeo izlijevati iz posuda. Tada su mještani kao nikada do tada darivali župnika don Mira svježim moštem i tako ništa nije bilo izbugljeno.

Čekajući na red da grožđe bude izvagano i utovareno na kamion, seljaci nisu se dosađivali čekajući, već su tom prilikom se snalazili kako će im vrijeme brže proći. To lijepo vidimo na drugoj slici.

 

 

Kaštelir: bendima
Slika nepoznatog autora. Godina oko 1960. Utovarivanje grožđa na kamion. Vidimo samo dio vozi koji su čekali svoj red.



 

Kaštelir: bendima
Slika istog autora. Grupa mještana na pokrovu badnja nosi Kaštelirom brentu i u do nje  barba Bepo s kacigom na glavi, danas najstariji Kaštelirac (Ružić Franjo). Sigurno je tu bilo i pjesme i šale svake vrste .
Na slici lijevo vidimo Nina Školara  (Nini Ružić - Školar), a sasvim desno u šeširu je danas pok. Pjero Šolar.

 

Kaštelir: peza

 

Peza. Sagrađena 1956. godine.
 

 

Kaštelir: brenta

 

Brenta.

 

 



*
bendima od tal. vendemmia = berba (grožđa); trganje

 

Kaštelir, 10.  rujna 2005.

 


     početna stranica