Ako nam sunce pomogne, i ove jeseni bi mogli brati grožđe zdravo i puno šećera. Danas viđamo traktore s prikolicama u vinogradima. Grožđe se u plastičnim badnjevima vozi kući.
Ne tako davno, traktora nije bilo, već se u vinograd išlo zaprežnim
kolima i drvenim badenjom. Kola više nema u Kašteliru, osim
pokojih koja su izložena u dvorištu za ukras.Boškarina nijednog.
Nekoliko dana prije same berbe trebalo je "štanjat" (učiniti
da ne puštaju tekućinu) drvene posude koje su se u međuvremenu
osušile; također batom (bat i "škašelin") pritegnuti obruče.: badanje,
bačve, brente i brentele. Činilo se to polijevanjem vode po njima,
obično "makinjon za škicat" tj. prskalicom. Posude su time dobile na
težini. Brenta zapremine oko 20 litara težila je oko 5 kg. Brentela
je nešto manja i imala je "uho" za prihvat i držanje. U jutro uoči berbe,
domaćin je rano ustajao i najprije nahranio stoku. Kasnije se stoku
upreglo i vozon (kolima) išlo u vinograd.
Obično se grožđe bralo u brentele. Brentele su se praznile u brente i jedan je tako napunjenu brentu nosio u badanj. Badanj je još imao i "bat"- drveni bat kojim se nabijalo grožđe da ga više stane u badnju.
Dopeljavši grožđe kući, ono se najprije samljelo u "folatoju" - muljači. Ona se tada pokretala rukom. Obično su rijetki bili ti koji su odvajali peteljke od bobica. Tako samljeveno grožđe se stavljalo u "bajdur" posudu koja je šira na dnu nego na svoj vrhu i tu je uskoro za dan-dva započela fermentacija. Temperatura mošta je bila znatna i mnogo je arome na taj način napuštalo buduće vino. Tehnologija crnoga vina (kojeg je prije 50-ak godina vilo u najvećem postotku) primjenjivala se sada i za bijelo vino.
Osim što se grožđe prerađivalo kod kuće, ono se i prodavalo. Otkup grožđa bio je na placu. Nakon vaganja na pezi, grožđe se ručno utovarivalo u kamion. Peza (javna vaga) sagrađena je na sjevernoj strani placa 1956. godine. Bilo je dana kada su vozi čekali na vaganje i istovar u velikom broju, tako da je ne samo plac, već i ceste prema Krančići i Dolišćini bile njih pune. Jednom prilikom je čak i mošt počeo vreti, tako da se počeo izlijevati iz posuda. Tada su mještani kao nikada do tada darivali župnika don Mira svježim moštem i tako ništa nije bilo izbugljeno.
Čekajući na red da grožđe bude izvagano i utovareno na kamion, seljaci nisu se dosađivali čekajući, već su tom prilikom se snalazili kako će im vrijeme brže proći. To lijepo vidimo na drugoj slici.

Slika
nepoznatog autora. Godina oko 1960. Utovarivanje grožđa na kamion.
Vidimo samo dio vozi koji su čekali svoj red.

Slika
istog autora. Grupa mještana na pokrovu badnja nosi
Kaštelirom brentu i u do nje barba Bepo s kacigom na glavi, danas najstariji Kaštelirac
(Ružić Franjo). Sigurno je tu bilo i pjesme i šale svake vrste .
Na slici lijevo vidimo Nina Školara (Nini Ružić - Školar), a sasvim desno u šeširu je
danas pok.
Pjero Šolar.
Peza. Sagrađena 1956. godine.
Brenta.
* bendima od tal. vendemmia = berba (grožđa); trganje
![]()